Panelka bi ostala samo panelka da u jednom trenutku Niko Bulić kao odgovor na pitanje o prisutnosti Hrvatske Turističke Zajednice na društvenim mrežama nije odgovorio:

Mi smo prisutni na Twitteru već 3 godine. Nemamo account, ali smo prisutni.

U to vrijeme Twitter je i sam bio trogodišnjak pa je i neizbježna salva tweetova s podrugljivim i šaljivim tonom navalila u tom trenutku na Twitterwall iznad sudionika panel rasprave i na neki način obilježila relativno mlitavu konferenciju.

Međutim danas – s dovoljnim vremenskim odmakom, iako sam i odmah nakon konferencije pomislio isto – sve više pomišljam da je moguće, ako ne i ispravnije i bolje, biti prisutan – a bez accounta.

Imam osjećaj da se Twitter sve više raslojava na brand/corp/service i osobne accounte. I jedni i drugi mogu se voditi i dobro i loše o čemu najbolje svjedoči najmanje desetak dobrih članaka u hrvatskoj internetosferi koji pokrivaju ovu temu. Dok osobni accounti često pogrešno prijeđu u chat-only ili egzibicionizam, korporativni accounti stalno koketiraju sa spamom i često ih se prati samo kao ispomoć kampanjama stvarnoživotnih prijatelja.

Ali zamislimo na trenutak povezivanje najboljih karakteristika jednih i drugih. Zamislimo mrežu stvarnih osoba – s osobnim afinitetima, stavovima, predrasudama i svim manama i vrlinama koje idu uz krv i meso – koje tweetaju u svoje ime, ali s naglaskom na doživljaj proizvoda/branda/korporacije/usluge, iskreno, ali nikad negativno (by the book) i uz međusobnu podršku. Hrvatska Turistička Zajednica bi si, pretpostavljam, mogla priuštiti i na stotine takvih, ne samo zato što ima dovoljno novca za to, nego zato što bi za turizam Hrvatske moglo biti i korisno. Uz poneku tehničku pomoć u vidu aplikacija koje prate tweetove o turizmu u Hrvatskoj, ali i u konkurentskim zemljama, ova bi vojska ubrzo mogla turistu namjerniku dati dovoljno iskrenih i vjerodostojnih informacija. Informacija koje se ne bi skrivale iza imena neke državne tvrtke, nego dolazile iz pera stvarnih ljudi. Plaćenih da rade svoj posao, ali stvarnih.

Vjerojatno je ovakav grid marketing primjenjiv i na Facebook: umjesto da nagovarate prijatelje da lajkaju vaš fan page, ili još gore kupujete slučajne korisnike (bez obzira radi li se o black-hat user-shoppingu ili nekom obliku promotivno-oglasnog navlačenja) – bacite Facebook stranicu! Umjesto da vam jedan ili dva community managera pune feed fan stranice navlakušama cijeli mjesec – distribuirajte navlakuše tisućama koji neće potroštiti više od dvije-tri minute, a viralno će puniti feedove svih svojih Facebook prijatelja.

Distribuirani društveni mikro-marketing

Sve je ovo poznato iz nekih offline modela. Poznati su primjeri s korištenjem agenata umjesto prodajnih mjesta, što znači da je model primjenjiv i na manje sustave, ali samo one s jasnom hijerarhijom.

U te dvije godine promijenilo se jedino to da klasični CRT televizor više ne možete kupiti, a to da vaši omiljeni kvazi-celebritiji izgledaju 34% deblje već je postalo uobičajeno i malo tko se još buni zbog toga.

No, s vremena na vrijeme domaće televizijske kuće emitiraju sadržaj originalno snimljen u omjeru 16:9. Čak se HRT uhodao i overlay uključivo s vlastitim logotipom emitira unutar slike.

U malom istraživanju u šetnji centrom grada za vrijeme polufinalne utakmice svjetskog prvenstva došao sam do poražavajuće činjenice: 9 od 10 ugostitelja nije svjesno činjenice da je slika koja dolazi iz Južnoafričke republike originalno u omjeru 16:9 prezentirana putem HRTovog SD signala u omjeru 4:3 prikazana na televizoru omjera 16:9 s crnom maskom zapravom vertikalno “stisnuta” na omjer 64:27.

Iako većina televizora, ili bolje rečeno svi televizori imaju mogućnost podešavanja prikaza (aspect ratio), na 90% televizora u omiljenim kafićima Zagrepčani prate svoje male debele nogometaše u pogrešnom omjeru, a vjerojatno je sličan postotak i u njihovim domovima.

Kad već od televizijskih kuća ne možemo dobiti HD signal, rastegnimo barem omjer stranica ispravno!

Da stvar bude gora, sâm font koji se koristi DIN 1451 Mittelschrift ne postiže baš vrhunske rezultate u optičkoj prepoznatljivosti, a i prilično je staromodan i osobno mi je užasno ružan.

Dodatno, tablice s tri brojke i jednim slovom imaju relativno ujednačen set bočnih margina, ali one s tri ili četiri brojke i dva slova imaju samo lijevu marginu (valjda nadobudno za znak Europske unije jednom kad uđemo).

Stoga, ovim postom šaljem apel nadležnima da se opamete i slijede barem susjede kojima smo u teoriji superiorni.

+ Budući da sam Japanom bio fasciniran nakon prve i do sad jedine posjete, Švicarsku vam mogu približiti s puno više iskustva jer je zahvaljujući prijateljima posjećujem već gotovo desetljeće. Švicarci su ponosniji od japanaca. Ok, možda je ovo pretjerano reći, ali u svakom slučaju čine mnogo ne bi li na stranca ostavili takav dojam čak i kad nema veze s istinom. Što je zapravo puno češći slučaj. Ono što Švicarci cijene najviše je vlastiti rad. Ako živite u Švicarskoj, perilicu rublja platit ćete zanemarivo malo u odnosu na (obavezan) tehnički nadzor instalacije ili nedajbože popravak. Direktna demokracija i neprestani referendumi doveli su do vrhunca pravnu državu.

– Švicaraca s roditeljima rođenim u Švicarskoj je sve manje. Iako je to direktna posljedica prethodne izjave o glorifikaciji svojeg rada, zbog čega sve prljavije poslove uglavnom prepuštaju strancima i uvoze ih bez obzira na kritiku desnice, gotovo je nevjerojatna brzina asimilacije koja se tu odvija.

Hrana

+ Mlijeko, mlijeko, mlijeko. Pa iako će neki reći sir, vrhnje, čokolada, itd – polazna točka, mlijeko, uz sve moguće "Bio" koje danas dodatno dobiva ima okus kao nijedno drugo koje sam probao. Do mjere da bi ga trebalo posluživati u hedonističkim restoranima. Švicarski specijalitet koji uključuje topljeni Raclette preko u ljusci kuhanih baby krumpira i još koječega što vam srce poželi, predstavlja samo finale s fanfarama švicarske mliječne industrije.

– Masnoća, masnoća, masnoća. Lokalni specijalitet za 4 osobe nerijetko uključuje 750g maslaca i 4 glavice (ne režnja) češnjaka.

Putovanje

+ Fasciniran japanskom željeznicom ostao sam još fasciniraniji činjenicom da švicarska ne zaostaje puno. Pješačenje je također zadivljujuće, bilo da se radi o planinarenju ili prelasku ceste preko zebre. Dovoljno je da nepomično stojite pored pješačkog prelaza, zaustavit ćete svaki automobil koji prolazi. Ipak za vrijeme sezone godišnjih odmora pripazite na njihove goste talijane i nizozemce.

– Putovanje automobilom pravo je mučenje (automobila). Iako je poštivanje ograničenja brzine od prvog do zadnjeg švicarca pozitivno, nerijetko ćete, i to jednako u velikim gradovima kao i u najmanjim selima, vidjeti tzv supercar kako mili 30 na sat proizvodeći nepotrebne enormne količine štetnih plinova.

Tko je internet-advokat i ima li smisla u hrvatskom gospodarskom okruženju?

Advokat se u žargonu najčešće koristi kao sinonim za odvjetnika, no točnije značenje bilo bi "onaj tko nekoga predstavlja". Onaj koga advokat predstavlja prema definiciji je slabijeg stručnog znanja ili ne može govoriti u svoje ime, no kod internet-advokata mogli bismo dodati i "ili ne smije govoriti u svoje ime".

Mnoge su tvrtke na hrvatskom webu ili među rezultatima pretraživanja uočili zlonamjerne izjave o svojim uslugama ili proizvodima i poželjele angažirati nekog tko bi ih u kontriranju takvim izjavama mogao predstavljati, ali nisu se sâme (svojim resursima) željele upustiti u raspravu, što bi u većini slučajeva bilo bolje rješenje.

Osnovna funkcija internet-advokata je obrazlaganje i opravdavanje loše kvalitete proizvoda ili usluga tvrtke koja njegove usluge unajmljuje. Pri tom se internet-advokat služi točnim, transparentnim i lako provjerljivim informacijama kojima kontrira napadačevim argumentima. Na žalost, internet-advokati se najčešće koriste kao kontrolori štete koja je već nastala, a vrlo rijetko kao netko tko unaprijed lansira informacije koje će opravdati još neobjavljene objave loših poteza najmodavca.

Tko je internet-evanđelist i ima li smisla u hrvatskom gospodarskom okruženju?

Evanđelist je u hrvatskom jeziku nemoguće povezati s bilo čim do li s kršćanstvom, no zapravo je značenje vezano uz objašnjavanje vjere, te pokušaj njenog prenošenja onome tko nije i sâm vjernik (pratitelj, simpatizer, obožavatelj…).

Na isti je način osnovna funkcija internet-evanđelista fanatično (ili pretpostavljeno) na Internetu objašnjavati svoju vjeru u brand (proizvod ili uslugu) koji zastupa ili predstavlja. Suprotno uobičajenom mišljenju, metode koje se pritom koriste mogu i dalje biti tipično marketinške, jasne i usmjerene. Ipak, umjesto takvog "pokoravanja bezbožnika", internet-evanđelisti, baš kao i Kristovi sljedbenici, ne smiju zaboraviti komunicirati s korisnicima neistomišljenicima na otvoren i iskren način, koristeći suptilnije metode uvođenja branda u život budućih potrošača. Takvim se oblikom komunikacije puno jednostavnije može doći do željenog efekta širenja mreže vjernika, koji će među sobom izabrati one najvjernije, spremne širiti i dalje svojevrsno internet-evanđelje.

+ Nevjerojatno je koliko je ostatku svijeta nedostižno kolektivno stanje morala u Japanu. Nepostojanje kriminala prilike, pa čak i kriminala uopće ide do te mjere da je gotovo nemoguće vidjeti pregorenu žarulju, oštećenu granitnu ploču, otpadak na pločniku, ogrebotinu na javnom dobru…

– Usađena teza da je od kazne puno gora sramota Japance je pomalo pretvorila u robote. Nenavikli na ogromne količine ljubaznosti i preciznosti mogli bi biti zatečeni.

Hrana

+ Sukiyaki (kod nas poznatiji kao Kobe beef) je definitivno preskup izvan Japana, pa ako ste ljubitelj zaista posebno mekane junetine, pravo mjesto za probati ovaj specijalitet je upravo u Japanu. Servira se sirov i peče za stolom uz obilje povrća i neizostavnu Miso juhu. Maki rolani sushi koji je najčešći izvan Japana nije ni po čemu bolji u Japanu, ali Sashimi i Onigiri zaista imaju poseban šmek. Zanimljive su i “pohovine” Katsu.

– Japanska prehrana će vam se ili jako svidjeti ili će vam okrenuti želudac. Nenavikli na sirovu ribu, alge, mahovine, gnijezda i slično mogli bi imati problema s preživljavanjem, ali zapadnjački restorani su sve češći i popularniji. Za zapadnjake će možda biti dosta primjetan nedostatak slatkiša, a i ono malo što ih se može pronaći imaju dosta čudne sastojke. Kombinacije poput krafne s nadjevom od curry govedine Japancima nisu nimalo neobične.

Putovanje

+ Idealan izbor za obilazak Japana je bullet train (Shinkansen). Da biste stigli iz Kyota u Tokyo trebat će vam tek nešto preko 2 sata, a nemojte zanemariti činjenicu da se radi o 500km ili udaljenosti između npr Zagreba i Ploča. Shinkanseni su opremljeni udobnim sjedalima uvijek u smjeru vožnje s obilnim prostorom za noge čak i kad se putnik ispred vas gotovo ispružio u ležeći položaj, uz svako je sjedalo utičnica za struju, u nekoliko vagona postoje vending uređaji sa sokovima, telefon i wc, a povremeno vas obilazi i prodavač s ponudom jela. I što je najvažnije ako kreće u 13:47 sigurno neće krenuti u 13:48.

– Ako ostajete 7, 14, 21 ili 28 dana, u nekim od europskih zemalja (najbliže Beč, Austrija) možete nabaviti JR Pass kojim vas Japan povoljnom cijenom stimulira da za sva putovanje koristite željeznicu, a uključuje i Shinkansen, kao i neke međugradske linije autobusa. Negativno je to što je informacija o postojanju ove (više)tjedne karte dostupna, ali ponekad previše skrivena u odnosu na ono što pruža. Osim JR Pass-a u nekim područjima dostupni su i 1-4dnevni passovi koji se mogu kupiti i na licu mjesta, a ograničenje je samo na područje (npr Kansai regija koja uključuje Kyoto, Osaku, Kobe) i na jedan pass tijekom cijelog boravka.

Moda

+ Iako se povremeno na ulici može sresti čak i tradicionalnu nošnju što dovoljno govori o japanskom ponosu, Japanci su vrlo posvećeni dobrom oblačenju i čine to prateći posljednje trendove.

– Čini se da su djevojke pokušavajući biti što mlađe noseći dokoljenke i školske uniforme muškarce potjerale u gay smjeru, pa je zadnji krik muške mode – ženska torbica. S našeg je stajališta smiješno vidjeti tu količinu lutkica i raznih privjesaka. Također, Japanci su zaista niski rastom, a i totalna je rijetkost vidjeti nekog pretilog, pa ako trebate XL modu zaboravite shopping.

Već na imigracijskom uredu prvi znak: izmjena dužnosti dvaju policajaca (ili carinika, ne mogu tvrditi sa sigurnošću) kao da se radi o izmjeni počasnih straža.

Na željezničkom kolodvoru se poruke najavljuju jingleovima jednog od najpoznatijih japanskih modernih kompozitora Ryiuichi Sakamota. Pitam se samo kako bismo ovu situaciju preslikali na hrvatsko okruženje.

Kondukter se pri ulasku u vagon prvo nakloni i predstavi, najavi pregled karata, a tek onda na posao, ne skidajući smješak ni trenutka, uz neizbježni "arrigato gozaimasu" i još jedan naklon. Sjetim se samo Lijepih Naših okrutnih domaćina i pitam se: možemo li za naših života postati kao oni (pa makar japanci za to vrijeme bili još stoput bolji)?

Većini ljudi koji se bave razvojem zajedničko je da svoj rad temelje na nekom obliku dugovječnosti. Dizajnirate li web stranice, sigurno ne očekujete da za 3 mjeseca radite kompletan redizajn. Proizvodite li automobile, ne mislite valjda da bi “šestica” trebala izaći dok još ima dovoljno “petica” na skladištu. Lansirate li novu mega zvijezdu, recimo pjevačicu, vjerojatno ćete prvo snimiti spot, a tek onda krenuti u promociju. Proizvodite li računala, sigurno ćete čekati da relevantna tijela definiraju standard za digitalni video prije nego li krenete u proizvodnju s vlastitim rješenjem.

Krivo!

Budući da je životni vijek proizvoda (i usluga) maksimalno skraćen, a dodatna demotivacija dugovječnosti je i (pod navodnicima) kriza – neminovan je zaključak da razvoj treba usmjeriti na prvu fazu tog životnog vijeka i pokušati naplatiti/isplatiti projekt još u beta fazi. Iako tad proizvod ima najveću cijenu jer troškovi razvoja još nisu alocirani, paradoksalno, upravo u toj fazi proizvod ima i najveću vrijednost i stvara najveću dobit.

Kakve veze s tim ima Simona Gotovac? Možda u tome što je njen “razvojni tim” među prvima na hrvatskom estradnom nebu shvatio “vrijednost instant vrijednosti”. A izgleda da će nasljednika ovakve igre uskoro biti i puno više.

Ako ste uložili zadnju kintu u vaš web startup i očekujete neizostavan financijski poticaj, imajte na umu da ste vjerojatno već predugo na tržištu i od polaganog uvođenja branda više nema koristi.

• Carnet.hr (8)
• Cert.hr, www.hr, Croatia.hr, Jutarnji.hr, Vecernji.hr, Iskon.hr (7)
• 24sata.hr, Index.hr, Net.hr, Monitor.hr, Tportal.hr, Blog.hr, Bloger.hr, MojPosao.hr, Posao.hr (6)
• Dnevnik.hr, Croportal.hr, Forum.hr, Oglasnik.hr (5)

http://www.alexa-hr.com/pageranks.php (Tnx for the link B-Scan)

Nadopunite ovu top listu vašim komentarima…

I tako sam tri puna tanka odlučio potrošiti najnježnijom mogućom vožnjom, pri tom koristeći i dalje podjednako i brze i spore gradske prometnice, pokušavajući ne ometati promet ni u kom slučaju. Suvozači su se vozili udobnije, pješaci su ispred mene cestu prelazili komotnije, a ono što je najvažnije – nakon dva-tri dana u potpunosti sam se navikao na ovakav način vožnje. I zaista prosječna potrošnja u tom je razdoblju pala s 10,5 na 8,7 litara što je više od 20% ili u mom slučaju oko 250kn mjesečno.

Dok se sindrom potrošnje veće od vlastitih mogućnosti širi globalno kao virus, mogli bismo iskoristiti kao prednost činjenicu da se kod nas tako živi oduvijek.