Gotta Luv the Twitter

~ 11.11.2009 ~

Ovim člankom želio bih analizirati sociološki aspekt korisničkog ponašanja javnih servisa. Čini se da “starost” ili prihvaćenost pojedinog servisa utječe na to da ponašanje korisnika javnih servisa oscilira od lijepog do incidentnog i (ponekad) natrag do prihvatljivog.

Početna faza

Korisnici nekog novog Internet servisa ponašaju se kao stanovnici prvih organiziranih društvenih zajednica u kojima je uređenje gotovo podrazumijevano. Primjer za to je komunikacija na Twitteru ili nešto starijem Facebooku. Nema zloupotreba, nema vrijeđanja, nema flejmanja, ljudi ih koriste za ono za što su ih autori predvidjeli – za razmijenu informacija, ideja, dogovore, trampu, iznošenje svog mišljenja, raspravljanje, pristojno, argumentirano. Čak je i povod za ovu analizu bilo nekoliko tweetova korsnika (koji su u ovim okolnostima tzv early adopters) iz konkurentskih okolina koji ne završavaju žučnom raspravom, već češće glorifikacijom suprotne strane bez povoda i zaboravljanjem lojalnosti prema vlastitim brandovima.

Faza razvoja

U fazi razvoja neminovno se pojavljuje potreba za istraživanjem, propitivanjem granica. Pojavljuje se svijest o tome da je dozvoljeno sve što nije izričito zabranjeno. Ako ste ikad izradili iti jednu web stranicu, sigurno ste se zatekli u situaciji da prilikom posjeta nekoj web stranici prvo pogledate izvorni kôd stranice, letimično provjerite postoji li neki zanimljiv podatak koji preglednik ne prikazuje, neka lako uočljiva ranjivost, a tek onda obraćate pozornost na layout i dizajn. Primjer ovakvog ponašanja je i forumaško flejmanje ili namjerno pisanje neistinitih podataka na Wikipediji.

(Neobavezna) tranzicijska faza

U tranzicijskoj fazi moguće su i veće devijacije. Najbolji primjer su tranzicijske zemlje, na čelu s Hrvatskom, ali i web servisi koji su odlično funkcionirali kao neovisni, dok su promjenom vlasnika korisnici često mrzovoljno napuštali brod. Ovdje postoji puno iznimaka, kao npr YouTube, ali njihovo izbjegavanje ovakve sudbine ima zahvaliti visokom stupnju razvoja prije tranzicije, a za loše primjere najčešće se i ne čuje.

Visoka faza

U visokoj fazi uređenje je ponovo podrazumijevano. Primjer bi mogle biti zemlje poput Japana ili Švicarske, ili pak autokorektivni web servisi kod kojih je broj korisnika zainteresiranih za istinu puno veći od broja devijacija pa je korekcija prebrza da bi incidenti postali vidljivi. Ako je put Hrvatske kroz Europu, a Twittera kroz mračno razdoblje koje mu predstoji, imalo sličan putu Wikipedije do najcitiranijeg izvora, i ako je taj put konačan, i ako ga još k tome i sami doživimo – neće biti kraja našoj sreći.