3 godine na Twitteru bez accounta

~ 15.02.2011 ~

Tog trinaestog svibnja 2010. u Hypo centru u Zagrebu je održana Best Marketing konferencija o brandingu sa Seth Godinom i Alexom Hunterom. I taman negdje u pauzi između prvog i drugog predavanja (od kojih je drugo bila videokonfernencija, sic) održana je i panel rasprava na temu “Izazovi brandinga u Hrvatskoj”, na kojoj su sudjelovali (slijeva nadesno) Jan Jilek, Ana Leko, Anja Bauer Minkara, Niko Bulić i Marijana Grbeša, a moderirao je Damir Ciglar.

Panelka bi ostala samo panelka da u jednom trenutku Niko Bulić kao odgovor na pitanje o prisutnosti Hrvatske Turističke Zajednice na društvenim mrežama nije odgovorio:

Mi smo prisutni na Twitteru već 3 godine. Nemamo account, ali smo prisutni.

U to vrijeme Twitter je i sam bio trogodišnjak pa je i neizbježna salva tweetova s podrugljivim i šaljivim tonom navalila u tom trenutku na Twitterwall iznad sudionika panel rasprave i na neki način obilježila relativno mlitavu konferenciju.

Međutim danas – s dovoljnim vremenskim odmakom, iako sam i odmah nakon konferencije pomislio isto – sve više pomišljam da je moguće, ako ne i ispravnije i bolje, biti prisutan – a bez accounta.

Imam osjećaj da se Twitter sve više raslojava na brand/corp/service i osobne accounte. I jedni i drugi mogu se voditi i dobro i loše o čemu najbolje svjedoči najmanje desetak dobrih članaka u hrvatskoj internetosferi koji pokrivaju ovu temu. Dok osobni accounti često pogrešno prijeđu u chat-only ili egzibicionizam, korporativni accounti stalno koketiraju sa spamom i često ih se prati samo kao ispomoć kampanjama stvarnoživotnih prijatelja.

Ali zamislimo na trenutak povezivanje najboljih karakteristika jednih i drugih. Zamislimo mrežu stvarnih osoba – s osobnim afinitetima, stavovima, predrasudama i svim manama i vrlinama koje idu uz krv i meso – koje tweetaju u svoje ime, ali s naglaskom na doživljaj proizvoda/branda/korporacije/usluge, iskreno, ali nikad negativno (by the book) i uz međusobnu podršku. Hrvatska Turistička Zajednica bi si, pretpostavljam, mogla priuštiti i na stotine takvih, ne samo zato što ima dovoljno novca za to, nego zato što bi za turizam Hrvatske moglo biti i korisno. Uz poneku tehničku pomoć u vidu aplikacija koje prate tweetove o turizmu u Hrvatskoj, ali i u konkurentskim zemljama, ova bi vojska ubrzo mogla turistu namjerniku dati dovoljno iskrenih i vjerodostojnih informacija. Informacija koje se ne bi skrivale iza imena neke državne tvrtke, nego dolazile iz pera stvarnih ljudi. Plaćenih da rade svoj posao, ali stvarnih.

Vjerojatno je ovakav grid marketing primjenjiv i na Facebook: umjesto da nagovarate prijatelje da lajkaju vaš fan page, ili još gore kupujete slučajne korisnike (bez obzira radi li se o black-hat user-shoppingu ili nekom obliku promotivno-oglasnog navlačenja) – bacite Facebook stranicu! Umjesto da vam jedan ili dva community managera pune feed fan stranice navlakušama cijeli mjesec – distribuirajte navlakuše tisućama koji neće potroštiti više od dvije-tri minute, a viralno će puniti feedove svih svojih Facebook prijatelja.

Distribuirani društveni mikro-marketing

Sve je ovo poznato iz nekih offline modela. Poznati su primjeri s korištenjem agenata umjesto prodajnih mjesta, što znači da je model primjenjiv i na manje sustave, ali samo one s jasnom hijerarhijom.

Za sad nema komentara »